Kandidaturu za pripajanje Evropskoj uniji tadašnja Makedonija je podnijela aprila 2004. godine. Danas još nije dospjela ni do datuma za otvaranje pristupnih pregovora, a da bi do njega stigla, prvo je morala da u dogovoru sa Grčkom preimenuje ime države u Sjeverna Makedonija. Po svemu sudeći, to nije dovoljno, pa će morati da se odrekne i makedonskog jezika. Tako je odlučio bugarski parlament, iznoseći brojne zahtjeve da bi podržao Skoplje na putu ka EU.
A nije bilo davno kada se početkom juna premijer
Zoran Zaev pohvalio kako je Evropska komisija (EK) uvrstila Sjevernu Makedoniju na listu 20 najvećih dostignuća Evropske unije u prethodnih pet godina. Razlog je, naravno, bio Prespanski sporazum i dogovor sa Grčkom o nazivu države koja je preimenovana u Sjevernu Makedoniju.
„U potpunosti smo spremni za početak pregovora. Sada su države-članice i institucije Evropske unije na potezu“, rekao je Zaev, a tadašnji šef EK
Žan-Klod Junker dodao da će Sjeverna Makedonija najvejrovatnije dobiti datum za pretpristupne pregovore sa EU u julu.
Danas, međutim, taj datum ne izgleda mnogo bliži nego prije promjene imena države. Kako je i najavila, Bugarska je svoj glas za otpočinjanje pregovora Sjeverne Makedonije i EU uslovila nizom zahtjeva koje Skoplje do tada mora da ispuni.
Džaba i ocjena tadašnjeg evropskog komesara za proširenje i dobrosusjedsku politiku
Johanesa Hana da je otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom značajno ne samo zbog stabilnosti regiona, već i zbog kredibiliteta EU, koja bi tako nagradila zemlju zbog napora da se usvoji Prespanski sporazum sa Grčkom.
Među brojnim bugarskim zahtjevima je i onaj da se Makedonci odreknu i naziva jezika kojim govore. Makedonci, dakle, više ne bi govorili makedonskim jezikom, nego „zvaničnim jezikom Republike Sjeverne Makedonije“, a ako baš moraju da upotrijebe izraz makedonski jezik, uz to bi morali da dodaju â u skladu sa ustavnom odredbom.
Stav bugarske vlade, koji je potvrdio i parlament u Sofiji, jeste da je ustavni jezik u Sjevernoj Makedoniji u stvari proizvod evolucije bugarskog jezika i dijalekata tog jezika. Drugim riječima â bugarski.
Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, istoričar
Miloš Ković, kaže da je to očekivani slijed stvari kada jednom odustanete od onoga što smatrate ključnom odrednicom svog nacionalnog identiteta. Ni drugi neće prezati od svojih zahtjeva, a na pitanje gdje to može da završi, Ković nema dilemu: završava se poništavanjem nacionalnog identiteta i države.
-Danas, zaista, može da se govori o makedonskoj paradigmi. Zemlja i narod koji su praktično ispunili sve zahtjeve, pri čemu se narod drži sjajno, o čemu svjedoči i poslednji referendum u Makedoniji, ali mi vidimo šta rade takozvane elite koje vode tu zemlju. Vidimo naciju koja savršeno brzo, praktično uprkos volji naroda, ispunjava sve naloge. I šta se događa, da li su oni za to nagrađeni? Naprotiv. Dovedeno je u pitanje ime države, ono je promijenjeno, sad se dovodi u pitanje ime jezika, i ko zna kako će se sve to završiti, kaže Ković.
(rs.sputniknews.com)
Kad jednom odustanete, nema kraja-Jednostavno, riječ je o tome da kada jednom odustanete od vitalnih nacionalnih interesa, a kada je riječ o imenu zemlje, o imenu jezika, nema ničega što je temeljnije od toga, onda tu više kraja nema. I bojim se da upravo ova vrsta ispunjavanja svih zahtjeva koji se postavljaju pred Sjevernu Makedoniju vodi ka poništavanju prvo makedonske države, a potom i makedonskog nacionalnog identiteta, smatra Ković.
)){kind=small}
